Oblast visokog obrazovanja uređena je Zakonom o visokom obrazovanju. Crna Gora je punopravna i samostalna članica Bolonjskog procesa od 2007.godine a od 2010.godine i članica Evropskog prostora visokog obrazovanja (European Space for Higher Education – EHEA). Visoko obrazovanje u Crnoj Gori je uređeno Zakonom o visokom obrazovanju i Strategijom razvoja visokog obrazovanja.
Strateški ciljevi daljeg razvoja visokog obrazovanja koncipirani su Strategijom razvoja visokog obrazovanja 2016-2020:
- unaprjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja i stvaranje konkurentnog kadra;
- usklađivanje obrazovanja sa potrebama tržišta rada;
- unaprjeđenje naučno-istraživačkog rada i povećan nivo učešća u EU projektima;
- internacionalizacija visokog obrazovanja;
- cjeloživotno obrazovanje;
- uspostavljanje održivog modela finansiranja.
Visoko obrazovanje u Crnoj Gori se stiče na ustanovama visokog obrazovanja i to na: univerzitetu, fakultetu, umjetničkoj akademiji i visokoj školi.
Studije u Crnoj Gori se razlikuju prema:
- Vrsti: osnovne, master i doktorske;
- Osnovne i master mogu biti akademske ili primijenjene;
- Vlasništvu: državne (fakulteti nemaju svojstvo pravnog lica) i privatne (fakulteti mogu imati svojstvo pravnog lica);
- Organizaciji izvođenja studijskih programa: samostalne, zajednički programi sa domaćom ili inostranom ustanovom;
- Načinu izvođenja nastave: tradicionalne, na daljinu i na engleskom jeziku.
Diplome koji se stiču na ustanovi visokog obrazovanja su:
- diploma osnovnih studija: akademskih (180 ECTS) i primijenjenih (180 ECTS);
- diploma master studija: akademskih (120 ECTS) i primijenjenih (120 ECTS);
- diploma o završenim integrisanim osnovnim i master studijama obima 300, odnosno 360 ECTS;
- diploma univerziteta iz oblasti regulisanih profesija (medicina, stomatologija, arhitektura, farmacija, visoka medicinska škola) u skladu sa Direktivom 2005/36EC i Direktivom 55/13EC;
- diploma univerziteta akademskih doktorskih studija obima 180 ECTS.
Posljednjim izmjenama Zakona o visokom obrazovanju uvedene su sljedeće izmjene u sistemu visokog obrazovanja:
- novi model studiranja 3+2+3, umjesto dosadašnjeg 3+1+1+3;
- besplatne osnovne i master studije na javnim ustanovama visokog obrazovanja;
- novi (ugovorni) model finansiranja visokog obrazovanja koji podrazumijeva zaključivanje ugovora o finansiranju, za realizaciju studijskih programa čime će se obezbijediti mogućnost za veća izdvajanja iz budžeta ali i veću odgovornost;
- obaveznost praktične nastave najmanje 25% u odnosu na ukupnu opterećenost studenta po predmetima, odnosno godini, u zavisnosti od ishoda učenja za pojedini studijski program;
- osnivanje Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja.